Dijabetes

U najvećem broju slučajeva šećerna bolest nastaje usled stresa i nerviranja, odnosno, potiskivanja negativnih sadržaja Svesti (misli i emocija). Pod terminom negativno podrazumevamo sve one sadržaje koji nam škode, koji nanose štetu, pa samim tim čak i takva stanja kao što je – tuga-žalost-bol usled nemogućnosti ispoljavanja/pružanja ljubavi... Naravno da će nasledno slabiji pankreas ovome pre i u većoj meri podleći.

Ljudi najčešće nisu u stanju da dovedu u vezu svoje misli i osećanja sa svojim zdravljem. Mimo onog - da se oni koji se jako uzrujaju izlažu riziku da dobiju infarkt, te - da neko, ko se zbog nečega "grize", može sebi izazvati grizlicu (čir) na želucu/dvanaestercu, i još nekoliko primera utemeljenih na dosta mutnoj predstavi o tome da - "sve to ide od živaca", ili – “iz glave”, najčešće ne postoji svest o neposrednom štetnom, pa i pogubnom dejstvu negativnih mentalno-emotivnih stanja i tokova, kako trenutnih, tako i onih hroničnih, sa kumulativnim dejstvom. Oni su vrlo često podsvesni i polusvesni, pa je otuda još teže na njih ukazati i omogućiti "čišćenje" i zaštitu. Doduše, postoji odbrambeni mehanizam koji ne dozvoljava da nas svako štetno stanje Svesti (što je u stvari - biti ne-svestan, pa samim tim u vlasti štetnih misli/osećanja...) pokosi. To su naši "amortizeri". Međutim, oni se vremenom potroše, ili pak nisu dovoljna zaštita kod izrazito škodljivih psihičkih stanja. Treba dosta vremena i truda da čovek sebe pročisti i preobrazi, da bude Protočan, Otvoren, Duhovno nastrojen, Pozitivan... Većina ljudi misli da je tu reč o - poželjnom optimizmu. Optimizam sam po sebi nije dovoljan i najčešće podrazumeva i potiskivanje nepoželjnih misli i osećanja. Cilj čovekovog života nije da mu stalno bude lepo i dobro, da bude zadovoljan materijalnim i čulnim svetom, i veseo. Naravno da cilj nije ni da bude nezadovoljan ili nesrećan. Ono što Cilj našeg postojanja na ovoj planeti svakako Jeste, to je, ako dozvolite - spoznanje Boga, odnosno Samospoznanje. To bi trebalo da nam je vodilja. Sve aktivnosti treba pročistiti od onih nepotrebnih, a preostale treba podrediti tom osnovnom cilju. Kroz Duhovnu aktivnost, kroz Molitve* i higijenu uma, potom idemo najboljim putem. Zdravlje će se na tom Putu popraviti i čuvati u najvećoj mogućoj meri.

Kod pojave povišenog šećera u krvi, valja utvrditi da li je uzrok tome disfunkcija gušterače (i drugih organa/sistema), uz neznatna ili nikakva organska oštećenja, ili je pankreas već znatno stradao i fizički. Ponekad je njegovo organsko stanje takvo da više ne obavlja nikakav "posao", ili je ovaj na zanemarljivom nivou. Trebalo bi da pacijent pouzdano zna kakvo je stanje njegog pankreasa, kako bi mogao da odredi ili prihvati prikladnu terapiju, i da je potom pravilno sprovodi i kritički prati.

Kod akutnog skoka šećera u krvi uzrok najčešće leži u jakom stresu, koji "veže" čoveka i tera ga da se stalno vraća u mislima na njega. Odbrambeni sistem tako nije u prilici da anulira negativne vibracije Svesti - koje remete kako funkciju hipotalamusa i pankreasa, tako i metabolizma na ćelijskom nivou - i šećer u krvi posledično biva povišen (često i holesterol bude na škodljivom nivou). Ako stres nije bio prejak, i ako nije trajao predugo, onda je pankreas ostao, manje-više, neoštećen. U tom slučaju Energotretman i Biljna terapija potpuno saniraju problem. Međutim, kod jačih i dužih stresova, ili kod infekcija virusima Koksaki, Adeno tipa, i nekih drugih, kod slučajeva alkoholizma itd, dolazi do uništavanja tkiva, tj. ćelija gušterače (tzv. Alfa i Beta ćelije i Langerhans-ova ostrvca), i do izrazitog narušavanja funkcije hipotalamusa, metabolizma, jetre, epifize... Takva situacija uvek povlači za sobom nužnost upotrebe insulina. Rezultati koji se, istom terapijom - Energotretmanom i Lekovitim Biljem, kod ovakvih bolesnika dobijaju, takođe su značajni, i najčešće se očituju u priličnom, čak izrazitom smanjenju jačine i količine insulina. Ponekad bolesnik biva potpuno oslobođen igle, odnosno potkožnog unošenja ovog hormona, i, pored Biljaka, počinje da uzima tablete koje mu prepiše njegov lekar; dešava se, doduše mnogo ređe, i to, da obolelom ni tablete više nisu potrebne (samo u slučajevima kada pankreas nije potpuno “mrtav”).

*(O Molitvi pogledati tekst "Bubrežne bolesti", u istoj ediciji, ili tekst Molitva u elektronskom časopisu BUDITI, u sekciji Blogobrazovanje – Duhovni kutak, a na internet adresi http://buditi.com)